|
To su priče o ljubavi,dobroti,zahvalnosti,potrebi da se mijenjamo,potrebi da sagledamo sebe na novi način, a time i druge oko sebe. Da druge gledamo s ljubavlju,da u njima ne vidimo neprijatelje, konkurente, da im ne zavidimo, nismo ljubomorni...Da u drugima vidimo sebe,ali bolje sebe. Da surađujemo, živimo u skladu i harmoniji. Volimo, ljubimo, zahvaljujemo, dajemo.To je sve dobro.
Samo šta s naletima bijesa, naletima tuge, teško prikrivene razdražljivosti, odbojnosti prema nekim ljudima, laganim paranojama, povrijeđenostima, okrivljavanjima , osudama, moralnoj superiornosti?
Sve se to lagano potkrade, a mi mislimo da smo na to imuni, da su takvi drugi , a ne mi. Pa se neugodno iznenadimo i sami sebi ne priznajemo što nam se događa. Pa to potiskujemo, skrivamo, metemo pod tepih, guramo glavu u pijesak kao noj.Pred nama su velike promjene. A one su nam i nužno potrebne. Vrč ide na vodu dok se ne razbije. Živimo u agresivnom, okrutnom svijetu , svijetu netolerancije i beznađa. Doba je utrke u naoružanju, ratova, terorizma,zagađenja voda, zraka, uništenja šuma, izumiranja životinjskog svijeta, rupe u ozonskom omotaču, globalnog zatopljenja. Neravnoteže, između jedne strane enormno bogatih i s druge strane siromašnih, pohlepe za posjedovanjem sve više i više stvari, dok s druge strane milijuni djece gladuju.Takva neravnoteža jednostavno se mora slomiti. Nemoguće je da se održi i dalje. Sve krajnosti imaju na kraju tendenciju da se uravnoteže, na ovaj ili onaj način, ili će sve jednostavno puknuti, samo sebe uništiti i urušiti se ili će se globalnom sviješću ispraviti. Potrebna je promjena naših loših navika, navika svakog od nas kao pojedinca i svijeta u cijelosti. A svaka promjena navika je teška.
Što nas može navesti na promjenu navika? Spoznaja? Želja da budemo sretni,želja da se ostvarimo kao ljudi, strah od strašnog suda, strah od katastrofa, propasti svijeta? Ne, neće! To nas neće navesti na promjenu. Spoznavati još možemo, ali spoznato provesti u djelo, to je već teže. Što nas može pokrenuti,trgnuti,inspirirati,navesti na novo ponašanje?Jedino kad nas nesreća dobro udari po glavi,kad potonemo do dna,na samo dno dna,onda smo spremni za promjenu,odnosno, ona je tu, htjeli je ili ne.Moramo li propasti,mora li nas na promjenu navesti neka katastrofa? Hoće li nas ona natjerati da širom otvorimo oči,a onda i srce? Jer sve ovisi o nama samima.Na nama je odgovor. O meni ovisi. I o tebi koji ovo čitaš. Mi smo važni.I na nas se računa. Ja sam odgovorna .Ja sam odgovorna za svoja loša ponašanja, za negativne misli koje odašiljem i za sve loše stvari koje mi se događaju. Svaka misao koju odašiljem u Univerzum vraća mi se. Ako je negativna , negativno će mi se i vratiti. Ja to znam.Trebali bi to znati svi. Svaka moja negativna misao pucanj je u mene samu. Ona me ranjava,ona me ubija.Ne trebam čekati da me netko ubije u nekom ratu,kad ja to sama jako dobro i precizno radim. Kako ja, tako i cijeli svijet. Ratovi su prvo bili sukobi i ratovi u nečijoj glavi. Katastrofe, poplave, smak svijeta i to je u našim glavama.Da nije, ne bi se ni događalo,mi ih stvaramo,mi ih oblikujemo,projiciramo, mi ih prizivamo.Svaka naša negativna i neprijateljska misao je i karika koja nedostaje u stvaranju katastrofe koja nam se neminovno bliži. Kraj će doći ako nešto ne napravimo i zaustavimo ga.Jer ovako se više ne može. Naš današnji način života vodi nas u ponor,u propast,uništenje.
Ja ovu godinu,2012. vidim kao godinu promjene,promjene svijeta kakvog poznajemo,ne svršetka svijeta.Promjene koja će isključiti mogućnost propasti koja sada izgleda neizbježna. Promjena je nužna.Promjena nam treba.Hoćemo li sami raditi na promjeni?Hoće li nas nešto potaknuti da se mijenjamo?Gdje se izgubila Vjera?
Zapitaj se?
Što mene može potaknuti? Saznanje da se portal otvorio,da je nebeski prozor otvoren i da imam pomoć i podršku anđela i čitavog Univerzuma, jaču i veću nego ikada do sada. Da je ova 2012. godina vrijeme velikog nebeskog događanja, u kome se stvara veza božanskog i fizičkog.Time dobivam mogućnost da postupam drugačije, otkrijem i prepoznam svoje mogućnosti i potencijale. Ako sam do sada željela biti dobra,sposobna,samopouzdana,ispravna,željela mir i sklad u sebi, a nešto me u meni sprečavalo u tome,sabotiralo,sad osjećam da će dobro prevagnuti,da mi ono božansko i pozitivno pomaže i da mi olakšava promjene na bolje.Da ne budem samo bolja,nego drugačija, da postanem cjelovita,iscijeljena,a time i sretna. Jedino saznanje da su danas pozitivni pomagači jači od mog unutarnjeg zla,one pretpotopne crne rupe u meni,mog sabotera,daje mi poticaj da se mijenjam i nadu.Ne slušam tužaljke,panične priče o propasti,o recesiji,krizi,o tome kako će poskupiti ovo ili ono,kako će se ljudi podići u znak revolta, napraviti revoluciju, kako je vrijeme za propast svijeta.
Klikni na link VIŠE, otvorit će se ostatak teksta:
|
